o nagradi
Nagrada „Fondacije Milenija i Darko Marušić“ – MDM dodeljuje se za izuzetno stvaralačko delo realizovano u oblasti arhitekture stanovanja. Delo koje istraživačkim postupkom i sa društvenom odgovornošću problematizuje temu savremenog stanovanja i čini iskorak u odnosu na tekuću praksu. Delo koje beleži vreme u kome je nastalo, a koje baštini i nadgrađuje protekle suštinske humanističke vrednosti stanovanja, osvajajući nove prostore kreativnosti. Ovim se uslovljavaju osnovni kriterijumi za vredovanje dela, poštujući osnovna načela iz 50-godišnjeg stvaralaštva Milenije i Darka Marušića-načela kontekstualnosti, jedinstva prostora (bez granice između arhitekture i urbanizma, enterijera i eksterijera), ambijentalizacije prostora, evolucije ideja i profesionalne etike.
Nagrada obuhvata prostor bivše Jugoslavije: Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu – prostor u kome su stvarali M. i D. Marušić i u kome su i rođeni.
Nagrada se dodeljuje arhitektima–autorima pojedincima ili autorskim timovima, iz oblasti arhitekture stanovanja za najuspelije arhitektonsko delo realizovano u protekloj kalendarskoj godini, kao i u tekućoj godini do datuma dodele nagrade.
Vrednovanje i ocenu uspešnosti kandidovanih radova vrši Žiri. Žiri nagrade ima pet članova. Članove Žirija imenuje Upravni odbor Fondacije MDM.
Nagrada „Fondacije Milenija i Darko Marušić“ sastoji se od povelje i novčanog iznosa. Uručenje nagrade i povelje ima manifestacioni karakter afirmacije arhitekture i arhitekata.
Novčani deo nagrade dodeljuje se iz anuiteta osnivačkih sredstava Fondacije–glavnice koju namenski (za tu svrhu) čine lična sredstva prikupljena iz 60-godišnjeg bavljenja arhitekturom bračnog i umetničkog para Milenije i Darka Marušića ( od nagrada dobijenih na arhitektonsko- urbanističkim konkursima i nagradama za realizovana dela).
Dokument Pravilnika nagrade u pdf-u možete preuzeti ovde.

Sastav Žirija:
Milenija Marušić, d.i.a. osnivač Fondacije i predsednik Žirija
prof. Aleksandar Stjepanović , d.i.a. / Srbija
prof. dr Vladimir Kulić , d.i.a., istoričar arhitekture / SAD
prof. Vaso Perović , d.i.a. / Slovenija
dr Tatjana Stratimirović, d.i.a. / Srbija
Milenija Marušić
Milenija Marušić (Valjevo, 1941) diplomirala na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Vodeći je projektant i stručni savetnik u Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije (u penziji), član Akademije arhitekture Srbije, član Arhitektonske sekcije ULUPUDS-a.
Zajedno sa Darkom Marušićem učestvovala je na više autorskih arhitektonsko urbanističkih konkursa i realizovala više desetine objekata i prostornih celina. Zajedničke značajnije realizacije i nagrade: Naselje Cerak Vinogradi u Beogradu – Oktobarska nagrada grada Beograda, 1981; Grupacija porodičnih kuća Cvećara u Beogradu – Nagrada lista Borba, 1993; Stambeno-poslovni objekat u Novom Sadu – Nagrada lista Borba, 1998 i priznanje DANS-a, 1999; Stambeno-poslovni objekat u Bulevaru Kralja Aleksandra u Beogradu – Godišnja nagrada SAS-a, 2000; Benzinska stanica u Beogradu – priznanje Salona arhitekture u Beogradu, 2003; Poslovni objekat Metals banke u Novom Sadu – Nagrada „Ranko Radović“, nagrada „Aleksandar Šaletić“, nagrada Inženjerske komore Srbije, dve nagrade Salona arhitekture DANS-a (za arhitekturu i enterijer) i priznanje Salona arhitekture u Beogradu, sve u 2008; Vrtić Plava ptica u Beogradu – Nagrada grada Beograda za arhitekturu i urbanizam, Godišnja nagrada UAS-a i nagrada Salona arhitekture u Beogradu, sve u 2012; Velika nagrada za arhitekturu SAS-a za životno delo 1993. Nagrada Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije za životno delo, 2018. Nagrada „Đorđe Tabaković“ za izuzetan stvaralački i pregalački doprinos u oblasti arhitekture, 2018.
Naselje Cerak Vinogradi (Cerak 1 i Cerak 2) 2019. godine je proglašeno za Kulturno dobro Republike Srbije i uvršteno u stalnu kolekciju Muzeja moderne umetnosti MoMA u Njujorku, nakon izložbe „Betonska utopija – arhitektura Jugoslavije 1948-1980“ (juli 2018 – januar 2019). Ovim je naselje afirmisano i kao deo nacionalnog i kao deo internacionalnog kulturnog nasleđa.
Aleksandar Stjepanović
Prof. Aleksandar Stjepanović (1931) redovni profesor Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu (u penziji). Po sticanju diplome 1957, zapošljava se u Urbanističkom zavodu grada, a od 1963. radi na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Vršio je dužnost dekana od 1983. do 1987. i prodekana od 1977. Do 1979. godine. Bio je predsednik Društva arhitekata Beograda (od 1995) i Saveza arhitekata Srbije, član redakcije časopisa “Arhitektura-Urbanizam”. Bavi se arhitektonskim i urbanističkim projektovanjem, enterijernom arhitekturom i publicistikom. Njegov opus broji preko 80 projekata, od čega je više od trećine realizovano. Bio je član inicijativnog osnivačkog odbora Akademije arhitekture Srbije (1995).
Najznačajniji objekti i celine: Stambeni blokovi 22 i 23 na Novom Beogradu sa pratećim sadržajima (sa B. Jankovićem i B. Karadžićem, 1968-1977), zgrada Fakulteta dramskih umetnosti u Bulevaru umetnosti u Novom Beogradu (1975), stambeno naselje Banjica (sa S. Drinjakovićem i B. Karadžićem, 1972-78), zgrada Filozofskog fakulteta u Novom Sadu (sa Lj. Jovanović-Anđelković i B. Jankovićem, 1973-80), stambene zgrade u Krušedolskoj broj 7-9 (sa M. Živadinovićem i B. Jankovićem, 1959), Trnskoj broj 7-9 (u istom timu, 1959), Stojana Protića (sa B. Jankovićem, 1964-65), Rakovici (1969-70), dogradnja Ekonomskog fakulteta u Kameničkoj ulici broj 6 (sa M. Kronjom, 1977-80).
Dobitnik je Velike nagrade za arhitekturu (1992), nosilac Oktobarske nagrade grada Beograda (1975. i 1978), republičke nagrade dnevnog lista “Borba” (1975), nagrade ULUPUDS-a (1993), Glavne nagrade (1975) i specijalnog priznanja Salona arhitekture (1993). Blok 23 je uvršten u stalnu kolekciju muzeja MoMA nakon izložbe „Betonska utopija – arhitektura Jugoslavije 1948-1980“ (juli 2018 – januar 2019), a 2021. Centralna zona Novog Beograda (9 blokova) u kojoj su i Blokovi 22 i 23 proglašena je za prostornu kulturno istorijsku celinu.
Vladimir Kulić
Prof. dr Vladimir Kulić (Sombor, 1968) je istoričar arhitekture, kustos i kritičar. Diplomirao je i magistrirao na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i doktorirao istoriju arhitekture na Univerzitetu u Teksasu u Ostinu.
Redovni je profesor na Državnom univerzitetu Ajove. Bio je ko-kustos izložbe Ka konkretnoj utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji 1948-1980 u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku (2018-2019). Pisac je i urednik više knjiga, među kojima su Modernism In-Between: The Mediatory Architectures of Socialist Yugoslavia (2012/2025), Bogdanović by Bogdanović: Yugoslav Memorials through the Eyes of their Architect (2018) i Second World Postmodernisms: Architecture and Society Under Late Socialism (2019). Najnoviji saradnički projekt mu je izložba Prefabrikacija solidarnosti: IMS Žeželj između Jugoslavije, Kube i Angole u Muzeju afričke umetnosti u Beogradu i na Univerzitetu Vanderbilt u Nešvilu (2025). Dobitnik je stipendija Instituta za napredne studije u Prinstonu (2017), Centra za napredne studije u vizuelnim umetnostima (CASVA) na Nacionalnoj galeriji u Vašingtonu (2015), Američke akademije u Berlinu (2015), Fondacije Graham (2007, 2014, 2018), i Američkog filozofskog društva (2023).
Dobitnik je i više nagrada, među kojima su najvažnije Nagrada Bruno Zevi za istorijsko-teorijski članak (2010), Nagrada Nemačkog arhitektonskog muzeja i Sajma knjiga u Frankfurtu za najbolju knjigu o arhitekturi (2018) i Nagrada Društva istoričara arhitekture za najbolji katalog izložbe (2021).
Vasa J. Perović
Prof. Vasa J. Perović (Beograd, 1965) diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1992. godine. Godine 1994. stekao je master diplomu na Berlage Institutu u Amsterdamu, a 1997. osnovao je arhitektonski biro “Bevk Perović Arhitekti” u partnerstvu sa Matijom Bevkom u Ljubljani.
Portfolio biroa obuhvata niz projekata različitih tema – velike stambene projekte, kako društvene tako i komercijalne, javne i kulturne objekte, univerzitetske zgrade, muzeje, poslovne zgrade, kongresne objekte, kao i individualne kuće.
Biro je za svoj rad dobio brojne međunarodne i nacionalne nagrade: nagrada Evropske unije za savremenu arhitekturu, nagrada Mis van der Roe 2007. godine (za Matematički fakultet Univerziteta u Ljubljani), nagrada Kunstpreis Berlin 2006. godine, 2 nagrade Piranezi, 2005. i 2019 godine, kao i nacionalne nagrade – 8 Plečnikovih nagrada za najbolji objekat godine u Sloveniji, 4 nagrade Zlatna olovka koju dodeljuje Komora arhitekata, Prešernova nagrada – najviša nacionalna nagrada za kulturu, 2005. godine.
Trenutno biro radi na projektima u Austriji, Švajcarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Belgiji, Hrvatskoj i Sloveniji.
Radovi biroa su objavljivani u najvažnijim međunarodnim publikacijama. Monografsko izdanje časopisa El Croquis o njihovom radu, pod naslovom „Conditionalism“, objavljeno je u Madridu. Oni aktivno izlažu svoje radove na izložbama širom sveta.
Vasa J. Perović je održao brojna predavanja na međunarodnom nivou i bio je gostujući profesor na Univerzitetu Navarra u Španiji, Univerzitetu primenjenih nauka u Augsburgu i Bochumu u Nemačkoj, Tehničkom univerzitetu u Beču (Austrija) i Tehničkom univerzitetu u Pragu (Češka). U statusu je redovnog profesora na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Ljubljani.
Tatjana Stratimirović
Dr Tatjana Stratimirović (Beograd, 1969) je srpski arhitekta, koja kombinuje akademsku disciplinu, teorijsko promišljanje i praktičan projektantski pristup.
Diplomirala je, magistrirala i doktorirala na Univerzitetu u Beogradu – Arhitektonskom fakultetu, na kome je višegodišnji učesnik u nastavi i na studio projektu porodičnog stanovanja. Autor je knjige ‘Neprekinuti prostor – Moderna kuća’ u izdanju Zadužbine Andrejević.
Osnivač je autorske grupe NEO arhitekti koja je dobitnik brojnih nagrada na arhitektonskim konkursima. Istaknuti projekat je Vila Pavlović na Zlatiboru, moderan neoruralni objekat – monolit utisnut u pejzaž. U okviru grupe autora predstavljala je Srbiju na XI Bijenalu arhitekture u Veneciji postavkom ‘Wohnlich’. Od 2014. godine fokusirana je na arhitektonski aktivizam u oblasti klimatskih rešenja u startapu ‘Novi model’. Živi i radi u Beogradu.
